Nakon svjetske TV premijere filma „Dara iz Jasenovca“ muzičari i muzička i filmska kritika su se složili da i Srbija ima svog Morikonea u liku i djelu Aleksandre Kovač koja je sa svojim životnim i poslovim partnerom Romanom Goršekom uradila kompletnu muziku. Prvi put u istoriji domaće kinematografije, jedan srpski film, "Dara iz Jasenovca", nominovan je za nagradu Zlatni globus, i to u svim kategorijama, uključujući i onu za najbolju muziku.

- Godinu dana proveli smo sa ovom nevjerovatno teškom pričom, sudbinom svih likova, ali i svim žrtvama Jasenovca, ogromna je odgovornost, ogromna količina emocija, ali mi nikada nijesmo radili sa tolikim zamahom, sa toliko entuzijazma, ljubavi, snage duha. Imala sam osjećaj kao da nas neke nevjerovatne sile podržavaju iz univerzuma i da radimo nešto što će značiti mnogima. Značilo je i nama jer kad smo završili rekli smo to je to. Ponosni smo na nju. Srećna sam zbog reakcija, poruka koje dobijamo, telefoni su usijani od ljubavi i ljudi, najviše od ljudi koje poštujem Zoran Simjanović, Bajaga, Saša Lokner... Vjerujte kada dobijete poruke takvih ljudi divan je osjećaj – kazala je Kovač.

Aleksandra i Roman su životni i poslovni partneri već skoro četvrt vijeka, dobro se poznaju i već sedam godina stvaraju nevjerovatna muzička remek-djela u primijenjenoj muzici.

- Mi se jako dobro poznajemo već 24 godine, mi smo i životni i poslovni partneri, najbolji prijatelji, saradnici, on je čovjek koji zna kako će izgledati neka moja muzička odluka, kao i ja njegova, a opet jedno drugo stalno iznenađujemo. Godinu dana je to stapanje sa pričom, slaganje oko neke ideje, pa ne slaganje... Vrlo širok proces koji je kod svake kreacije neizvjestan jer ne znate što će da se dogodi. Nama je bila velika olakšica da radimo sa rediteljem kao što je Gaga Antonijević koji poštuje ulogu muzike unutar filma, daje vam vjetar u leđa kada radite sa čovjekom koji vam daje potpunu slobodu, vjeruje vam, poštuje to što radite, ali i zna da ćete uraditi najbolje za film. Muzika u filmu radi za sam film, samostalno mora da bude kvalitetna, ona mora biti i slojevita i emotivna, ali mislim da smo u ovom filmu uspjeli. Ovo je kruna onoga u primijenjenoj muzici što smo radili dosad – kazala je Aleksandra.

Rad u danima pandemije nije bio lak. Tehnologija je kompozitorima pomogla da iz Beograda, putem lajvstrima, snime "Budapest Skoring" orkestar od 50 muzičara i hor od 50 pjevača. Jedan od najboljih svjetskih orkestara za snimanje filmske muzike izveo je cjelokupnu partituru. Oni su bili u tamošnjem "Studiju 22", jednom od najboljih planetarnih muzičkih studija, a Aleksandra i Roman u Beogradu. Posle tri dana snimanja, kako kaže kompozitorka, znala je da je ovo nešto najbolje što je su uradili do sada.

- Pamtićemo to do kraja života. Uslovi su bili jedinstveni i neponovljivi. Mi smo se u potpunosti izolovali i negdje zaboravili na sve oko nas, zatvorili se u studio i prepustili se komponovanju. Znali smo da to mora da odsvira veliki orkestar i hor, i ovo je kombinacija holivudskog zvuka i elektronike. Sreća je bila da su Budapest skoring imali tri slobodna termina i da smo uspjeli da odradimo kako smo zamislili.

Nema dobrog filma bez dobre muzike. Ona je neodvojiv dio filmsko-narativnog sistema, kao jedan od likova. Generiše emociju između publike i slike. Muzika pomaže publici da svaku emociju doživi potpuno, katarzično i do kraja. Takvu muziku je, kako kaže Aleksandra, stvarao njen idol Enio Morikone, s kojim je danas upoređuju.

- Enio Morikone je bio moj idol. On je uspijevao da napravi muziku koju nikada ne možete da izbacite iz glave, do kraja života pamtite scene po muzici. To je meni najbolja filmska muzika. Nisam pobronik muzike koja je prateća, nenametljiva, muzika mora da ima veliku snagu da izazove emociju onoga koji gleda i sluša. Filmska muzika treba da bude pamtljiva, koja će vas uplašiti, uznemiriti... Presrećna sam kada sam dobila takav kompliment i poređenje sa mojim idolom - kazala je Aleksandra.

A.Š

---

Muzika nastaje posle prvog čitanja
Interesantno je da su Aleksandra i Roman počeli da komponuju, prije nego što su vidjeli ijedan snimljeni kadar. Čuli su samo temu koja će pratiti filmsku priču i, kako kaže, „bilo im je jasno da će ovo biti veliki film, potresan i snažan, i da će muzika predstavljati element priče, odnosa likova i atmosfere".

- Zanimljivo je da tako radimo. Sjećam se rada na pozorišnoj predstavi "Miris kiše na Balkanu", mi smo pročitali scenario i za nekih dvije nedjelje imali smo cjelokupnu muziku, što znači da su glumci prije prve probe imali cjelu muziku podlogu. Scenario je osnov svake priče, pa i muzičke. I sada smo imali puno tema prije početka snimanja i kad smo dobili sliku shvatili smo da pred sobom imamo perfektan film – kazala je Aleksandra.